Hrvatska, uzmi što možeš i baš te briga!?
Završene su reprezentativne aktivnosti za ovu sezonu. O rezultatima sa svjetskih i europskih prvenstva, i tko je, a tko nije, opravdao savezno ulaganje može se raspravljati. Najbolje bi bilo napraviti okrugli stol po tom pitanju, pa možda i saznamo nešto više – premda ako bi se čovjek dirnuo u komociju (op. privilegiju) nekih od naših „reprezentativca“ to bi ih gledano sa njihovog osobnog aspekta zasigurno moglo uvrijediti do groba.
Sigurno od ovogodišnjih ostvarenih rezultata u prvi plan dolazi srebro Zdenka Horjana u preciznoj orijentaciji (op. kategorija paralimpik) na svjetskom prvenstvu u Češkoj, te 18. mjesto Matjaža Štanfela na europskom juniorskom prvenstvu u orijentacijskom trčanju (op. disciplina sprint) koje se održalo u Švicarskoj. Ujedno trebamo naglasiti da su naši natjecatelji ove godine nastupili na svjetskim prvenstvima u svim disciplinama orijentacijskog športa. Čak je i Lino Legac u svom trošku nastupio na utrci Svjetskog klupa, ali bez nekog zapaženog rezultata. Kada se pogledaju reprezentativni ekipni rezultati i 4. mjesto sa Alpe Adria Kupa u Austriji, za mene je to razočaranje i podbačaj. Ukratko sve postignuto, ostaje u analima osobnih rezultata, uspjeha i postignuća.
Nažalost u Hrvatskoj imamo problem u juniorskim i kadetskim kategorijama jer naši natjecatelji zbog slabe konkurencije ne treniraju u tolikoj mjeri da bi se na takvim vrstama natjecanja mogli ravnopravno nositi sa konkurencijom. Smatram da moramo, ako se ne želimo zadovoljiti posljednjim mjestima i geslom „važno je učestvovati“ pronaći mogućnost da naše perspektivne kadete i juniore ne šaljemo samo na svjetska ili europska prvenstva i kupove već i na jake međunarodne utrke u regiji da im poboljšamo sportsku izvedbu koja treba osigurati rezultat. Trebamo složiti kombinirani ciklus utrka i vikend trening kampova, te zatim onima koji pokažu najviše interesa, truda i rada otvoriti vrata velikih natjecanja.
Što se tiče seniora tu je stvar još i gora, imao reprezentativce koji ne žele nastupati na orijentacijskim natjecanja u Hrvatskoj jer smatraju da su bez veze, neki trče samo kratke i sprint discipline, a kada se utrka organizira na tehnički zahtjevnom i teškom terenu onda to iznova izaziva polemike. Međutim kada se utrke organiziraju u Sloveniji na sličnom tipu terena onda je to nešto super i svi se divimo tome. Meni se to sve skupa čini premalo za ono što je Savez ove godine omogućio „svojim“ reprezentativca. Hrvatska, uzmi što možeš i baš me briga na to se svodi već godima naša pričam zar ne!?
Povratak
Komentari 
Unesite komentar (max. 255 znakova):
Autor: Vedran Bijelić
Tako je! Mene za predsjednika :-). Čega? Nije bitno :-)
Autor: Em2
Vedran je isto bio dio jednog podmlatka, poslušajmo ga.
Autor: Damir Gobec
Da poanta je da se radi sa podmlatkom, ali ne vidim da u Hrvatskoj "reprezentativci" i klubovi prenose svoja iskustva mladima i da rade sa njima (čast iznimkama). 70% klubova ne radi godišnje skoro ništa, eventualno organiziraju jednu trku u godini i to
Autor: Vedran Bijelić
Onda super :-). Ono što sam htio reći jest da ako se pravovremeno krene raditi sa podmlatkom, da imaju veće šanse za svjetskim uspjehom od nas. Budimo realni :-)
Autor: Em2
Naravno, ne na sebe!
Autor: Vedran Bijelić
A ti?
Autor: Em2
Stari konj, na koga to misliš?
Autor: Vedran Bijelić
U potpunosti se slažem sa ovim tekstom, pogotovo sa dijelom o radu s juniorima i kadetima. Jer nažalost tu se još jednom potvrđuje da se stare konje nemre naučit novim trikovima :-)
