Dvorane naše svagdašnje
Sportske dvorane predstavljaju glavnu temu koju se ovih dana vrte kroz sve javne medije. Svjetsko rukometno prvenstvo koje upravo ovih dana završilo daje nam podosta razloga i prostora za ponos i zadovoljstvo. Hrvatski rukometaši su igrali odlično, premda se ne treba zavaravati da su Hrvati zadovoljni sa srebrom. Međutim, što se tiče izgrađenih dvorana one nikoga ne bi trebale ostaviti ravnodušnim. Sreću da rukometni savez odabere Zagreb, Split, Zadar, Osijek, Varaždin i Poreč za gradove nosioce domaćinstva utakmicama svjetskog prvenstva doveo je do pokretanja opsežnog nacionalnog plana izgradnje športskih dvorana u tim sredinama koje su prema procjenama „Globusa“ koštale vrtoglavih 1, 8 milijardi kuna. Zagrebačka arena koštala je oko 700 milijuna kuna, splitska Spaladium arena 365 milijuna kuna, osječka i varaždinska dvorana po 200 milijuna kuna svaka, zadarska 231 milijuna kuna a porečka 121 milijuna kuna. Hrvatska država je može reći napokon riješila pitanje kapaciteta dvoranskog športa barem što se tiče velikih centara bez obzira na sve objektivne i subjektivne probleme koju su pratili izgradnju ovih kapitalnih športskih objekta.
Što veže Hrvatski rukometni savez, „paklene“, Delnice i dvorane? Prosječno informiran čovjek bi od prve mogao malo toga povezati, zaista, da li je to, stvarno tako!? Lino Červar i „kauboji“ već nekoliko godina dolaze u Delnice na pripreme, odsjednu u Hotelu „Risnjak“ u Delnicama gdje osim smještaja i prehrane koriste vrlo modernu i funkcionalnu teretanu. Dio priprema održavaju u sportskoj dvorani, a baterije pune po stazama obližnjeg Japlenškog vrha i u Parku Kralja Tomislava gdje ih možete vidjeti svako ljeto. Nadalje, Delnice su postale nezaobilazna stanica i sinonim za pripreme svih uzrasta hrvatskih rukometnih reprezentacija. Naš crnolužanin Danijel Popović poznati grafički dizajner osmislio je službeni grb Hrvatskog rukometnog saveza i autor je loga svjetskog prvenstva kojeg ste mogli svakodnevno vidjeti na TV ekranima, plakatima i novinama. Ako niste znali autor je medalja i trofeja koje su podijeljene posljednjeg natjecateljskog dana svjetskog prvenstva. Pitam se, zar je to u ovo proteklo vrijeme rukometnog ludila nedostatno da bi bilo crtica, vijest… Zašto Delnice ne znaju producirati priču koja se može uklopiti u rukometnu euforiji koja je tresla Hrvatsku proteklih dana. Zaista ne razumijem zašto nismo postavili u sportskoj dvorani, trgu, hotelu barem plakat ispod kojeg piše npr. „ovdje su trenirali olimpijski, svjetski, europski prvaci i želimo im sreću ili sretno pakleni, kauboji ili kako već…“ Odmah pred očima mi se ukazuje slogan sa velikih plakata uz naše ceste na kojima uz prigodnu sliku piše „Pozdrav iz Rovinja, Pakoštana itd.“ zamislite da su naši turistički i sportski djelatnici osmislili plakat „Pozdrav Paklenima iz Delnica“, ne mogu ni zamisliti bolje pogođenu reklamu u ovom trenutku za potporu ideji goranskog športskog centra…
Zbog čega ja danas pišem o dvoranama u kojima se igra rukometno prvenstvo, o reprezentaciji i Delnicama. Poveznice je u činjenici da se u Delnicama također gradi jedan kapitalni športski objekt – multifunkcionalna dvorana za šport i turizam pod radnim nazivom klizalište. Prema dostupnim podacima klizalište u Parku Kralja Tomislava se gradi sredstvima Grada Delnica, Županije primorsko-goranske, te iz europskih pristupnih fondova. Razvoj korisničkih programa i gospodarenje će biti povjereno poduzeću „Runolist“ d.o.o. iz Delnica. Sve to bi bilo lijepo i krasno da sada kada je već utrošeno oko 17 milijuna kuna se nadziru uvjetno „novi“ pogledi koji će uskoro „pred zid“ staviti cjelokupnu delničku javnost kao i u slučaju „stadion“ ili „skakonice“. Sve su jači i jasniji poklici da je objekt postavljen lokacijski pogrešno, te da mu nije mjesto u Parku Kralja Tomislava koji je zbog radova devastiran i značajno mu je promijenjena funkcionalna struktura. Smatra se da je klizalištu primjerenija lokacija bila pored športske dvorane, jer bi Delnice tada dobile dvoranski športski kompleks u neposrednoj blizini vitalnih gradskih prometnica. Tada ne bi izostao i vizualni efekt nove ledene arene u Delnicama. Nadalje postoji mogućnost za kvalitetno idejno planiranje prostora parkinga koji bi bio vezan na postojeću športsku dvoranu, zgradu osnovne škole, vrtića, jaslica i Doma zdravlja. Uz sve to direktno bi bilo olakšano tehničko održavanje i troškovi hladnog pogona objekta. Vrlo je znakovito da se u svim tim slučajevima ne poštuje Zakon o športu u kome se jasno precizira tko je u lokalnoj samoupravi ovlašten za davanje mišljenja o mreži športskih objekta…
Negodovanja zbog lokacije koju je više nemoguće promijeniti su djelomično povezana i sa problematičnom dinamikom i tempom izgradnje objekta. Na opće iznenađenje radovi na objektu biti će zaustavljeni nakon I. faze, dok je za II. fazu potrebno osigurati novih 15 - tak milijuna kuna a sam projekt još nije usuglašen u svim korisnicima jer se veže na razne športske, javne i turističke sadržaje koje baštine taj prostor. Ne zna se, tko će, i kako će se osigurati novac za dovršetak tog posla. Građani očito nisu znali, ili im nije bilo dovoljno kvalitetno razjašnjeno kako će multifunkcionalna dvorana izgledati, te kojom će se dinamikom i iz kojih sredstava graditi. Delnice ne mogu očekivati da će Vlada Republike Hrvatske kao u slučaju osječke i ostalih rukometnih dvorana stati iza projekta jer se on u startu ne naslanja na neku značajnu športsku manifestaciju. Sa druge strane Gradska uprava nema jasnu strategiju razvoja športske infrastrukture, nego odluku o razvoju športskih projekta na području Grada već godinama šutke prepuštaju grupaciji „mudraca“ i „Runolistu“ d.o.o.. „Runolist“ d.o.o. je već u nekoliko navrata pokazao da nema sluha za angažiranje stručnjaka i kvalitetnih osoba koje bi pravilnim programiranjem i planiranjem odgovorili svim zahtjevima izrade i održavanja športske infrastrukture na području Grada Delnice. Između ostalog izostalo je stvaranje pozitivnog ozračja koje je trebalo prati realizaciju projekta.
Meni se čini zaista nevjerojatno da nismo iskoristili priliku i nešto naučili od naših športskih gostiju, zbog čega nismo kupili znanje i iskustvo od njih, ako se već nismo sposobni prepoznati i nastupiti sa pozicije partnera. Ne mogu vjerovati da se jedina korist od „rukometnog sjaja“ koji je dotaknu naš Grad ogleda kroz prodanih nekoliko desetaka sati korištenja športske dvorane, zatim nekoliko stotina pansiona i turističkih taksi, te nekoliko sitnih novinarskih osvrta. Sve to iznova ukazuje da pravo na „mudrost“ i „profit“ zaista u našem Gradu imaju privilegirani pojedinci koji su zastranili u sivoj zoni subjektiviteta, osobnih simpatija, zauzetih pozicija i stečenih komocija. Vratimo se na kraju izrađenim rukometnim dvoranama kojima se ovih dana divimo zbog njihove ljepote, sportskog ugođaja i uspjeha rukometaša. Da li će delničko klizalište svojim izgledom, sadržajem i ugođajem opravdati ulaganje, ili moramo se pripremiti na novo razočaranje ubrzo će pokazati vrijeme koje je pred nama.
Povratak
Komentari 
Unesite komentar (max. 255 znakova):
Autor: Ivica Urbanc
Nažalost nisam upoznat sa tim podatkom. Međutim znam da dvorana se neće isključivo koristiti samo za klizanje.
Autor: Valter
Da li znaš koliko dana dvorana mora raditi da bi bila isplativa?
