Prvi odostraga:)
Možda nije trajalo kao svjestko prvesnstvo u Italiji, možda organizacija nije bila na vrhuncu kao tamo, ali u svakom slučaju opet smo se lijepo proveli iako naši rezultati pričaju sasvim drugu priču. A priča ide ovako-krenuli smo oko šest ujutro u četvrtak te se vozili otprilike 13 sati skroz do Dresdena. Naravno mi nismo bili smješteni u samom gradu već u bungalovima u ERNA Youth Village-u. Bungalovi su bili dosta veliki pa smo ih djelili sa švicasrkom trenericom i s još dva organizatora.
Prvi dan imali smo sprint trku u Bad Gottleubi. Sprint je bio dosta lagan, ali zbog naše nespreme i ne treniranja (nećemo mazatiti jedni drugima oči, kad sami rezultati govore svoje), ispalo je kako je ispalo, a to je da smo zadnji. Jedini koji je doista trenirao tijekom čitave godine je Matjež Štanfel, a to se i vidi iz priloženog. Drugi dan su bile duge staze i isto tako pobjedili smo zauzevši zadnja mjesta. Treći dan je bila štafeta i opet smo zauzeli zadnju poziciju. Zapravo se može reći da smo prvi odostraga. Nije da idem na štetu nekome, niti da nekoga vrijeđam, već samo želim reći da bi za takva natjecanja trebali znati da se ide bar pola godine prije, da bi reprezentacija trebala već biti unaprijed godinu dana određena, a ne da se u petom mjesecu odredi tko će ići na svjetsko prvenstvo ili da se ljudima javlja tjedan dana prije da se ide na JEC. Reprezentacija bi trebala imati skupne i posebne treninge, ići na pripreme. Možda nemamo dovoljno novaca za takve pohvate, ali vjerujem da bi se mogla naći neka dodatna sredstva da se rad raperezentacije popravi i da počnemo ostvarivati neke rezultate na takvim međunarodnim natjecanjima.
Imamo dobru ekipu, koja djeli strahove, smijeh, suze zajedno. Imamo trenera/voditelja koji zajedno s nama djeli sve to, razumije nas i naše potrebe, pomaže nam i savjetuje nas. I imamo trkače koji mogu postići nešto. Stalno se govori da smo zajedno jači. A uz ovu juniorsku ekipu sve je moguće. Samo treba malo volje i novaca da se planovi sprovedu u djelo. Ulaganje u mlade ljude je temelj orijentacije-to apsolutno svi govore. Uključite obitelj, rodbinu, uvedite školu orijentacije... Zašto onda ne prestanemo sa svađama, prepiranjima preko interneta i sl. i pokušamo dovest hrvatsku orijentaciju do nekog drugog nivoa? Kada bi ljudi znali kako je dobro bit član reprezentacije, kako je dobro putovati u inozemstvo, na pripreme, družit se s ljudima onda bi možda i znali što je to orijentacijsko trčanje. To nije samo sport već i prijateljstvo, putovanja, zezancija. Govorim to iz osobnog iskustva, jer do svjetskog prvenstva nisam ni sanjala da orijentacija može biti tako dobra ma koliko god to meni trener govorio.
Eto, u Njemačkoj u Dresdenu na JEC-u nam je bilo prekrasno. Mihaela, koja je na početku bila vrlo tiha i povučena ubrzo se razuzdala i upoznala sam drugačiju osobu, osobu koju na trkama na jedan dan nebi nikad upoznala. Matej, Mario, Matija, Matjaž tj. četiri M-a, kako smo ih odmilja nazvali su super dečki koji ne podnose moje dano noćno pjevanje (zavijanje, urlanje kako bi oni to nazvali). Sa Ivom sam se jednostavno našla. Izlazimo van zajedno na kave, družimo se i van orijentacije. Nismo više neznanke koje se jedva pozdravljaju. I sad kad povežemo te razne ljude, odličnog trenera(Alena) dobimo ekipu iz snova. Orijentacija povezuje ljude na dobar način. Pa zašto, kad već imamo priliku, nebi ih povezali još više?
------------
Danas sam obrisao komentare, jer ne vidim smisao istih. Najlakše je iz komocije anonimnosti lupetali gluposti i vređati. Osobno mene to ne može izbaciti iz takta jer to doživljavam od istih tih anonimaca iz dana u dan. Uvijek me je interesirao pitanje „Tko su te osobe koje imaju toliko vremena da prate sve o-stranice i da pišu komentare“ Neke sam locirao, neke ne, ali ne želim danas o tome jer će to onda biti okvalificirano kao predizborno. Dali su ti juniori „naši ili nisu“, ako nisu „naši“ idemo ih onda razvalit, pokazati kao je to kada glavne zvjerke našeg športa nemaju interes da se angažiraju oko njihovih priprema, natjecanja i svega ostalog što čini jedan reprezentativni opus. Smatram da je to najbolje za sve nas, tada nećemo imati više problema, a niti budućnosti – sve ostale forme riješiti ćemo kroz rođendanske zabave i druženja sa kumovima, ipak je danas neformalna diplomacija u modi poglavito ako se krene na vrijeme i sa ciljem. /Ivica Urbanc/
Povratak
Komentari 
Unesite komentar (max. 255 znakova):
